Šta je diskriminacija?

(Vad är diskriminering?)

Diskriminacija je lošije postupanje prema jednoj, u odnosu na neku drugu osobu. Švedska ima Zakon o zabrani diskriminacije kojim je diskriminacija zabranjena. Međutim, svako nepravedno postupanje ne mora nužno biti i diskriminacija u smislu zakona.

Prosto rečeno, zakonski opis diskriminacije sastoji se od četiri pretpostavke. Da bi se neki događaj mogao smatrati diskriminacijom, moraju sve četiri pretpostavke biti ispunjene.

  1. U pitanju je takav događaj ili situacija koji neku osobu dovode u nepovoljniji položaj ili je ponižavaju.
  2. Ovo nejednako postupanje ili ponižavanje mora biti povezano s jednom ili više od ukupno sedam osnova diskriminacije (na primjer, pol ili starosna dob).
  3. U pitanju je neki od šest zakonom predviđenih vidova diskriminacije (na primjer, neposredna diskriminacija ili maltretiranje).
  4. Događaj se odigrava u nekoj od društvenih oblasti na koje se zakon odnosi (na primjer, posao ili stambeno tržište).

Pa i onda kad su sve pretpostavke ispunjene, nije baš sigurno da će se neki događaj smatrati diskriminacijom. U nekim slučajevima aktualizira se primjena i drugih zakona i pravila. Tako se, na primjer, neće smatrati diskriminacijom kada nekoj osobi mlađoj od 18 godina u restoranu odbiju poslužiti alkohol, pošto postoji jedan drugi zakon, Zakon o alkoholnim pićima (alkohollagen), koji zabranjuje restoranima da mladima mlađim od 18 godina prodaju alkohol. Postoje, i drugi faktori, zbog kojih se neki događaj neće smatrati diskriminacijom. Svaki slučaj mora biti predmet posebne ocjene.

1. U pitanju je takav događaj ili situacija koji neku osobu dovode u nepovoljniji položaj ili je ponižavaju

(Det ska handla om en händelse som missgynnar eller kränker en person)

Različito postupanje je dovođenje neke osobe u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe, uskraćivanje nekog poboljšanja, prava/povlastice ili neke usluge. To može biti takav slučaj da neko, na primjer, ne bude pozvan na razgovor za posao, da mu se uskrati školovanje ili kupovina u nekoj prodavnici, da mu se zabrani pristup u neki restoran ili da mu se uskrati najam automobila ili stana.

2. Ovo različito postupanje ili ponižavanje mora biti povezano s jednom ili više od ukupno sedam osnova diskriminacije

(Missgynandet eller kränkningen ska ha samband med en eller flera av de sju diskrimineringsgrunderna)

Da bi se neki događaj mogao smatrati diskriminacijom, mora biti povezan s jednom ili više takozvanih osnova diskriminacije. Zakonom je propisano sedam osnova diskriminacije. Ovdje se možete detaljnije upoznati s ovim osnovama i njihovim značenjem.

Pol

Pojam "pol" znači da je neka osoba žena ili muškarac. Zabrana diskriminacije po osnovu pola odnosi se i na osobe koja planiraju promjenu svoje polne pripadnosti ili su to već učinile.

Polni i rodni identitet i rodno izražavanje

Transrodni identitet ili njegovo izražavanje znači da se neka osoba ne osjeća ni kao žena, ni kao muškarac, ili da neka osoba načinom oblačenja (ili na neki drugi način) želi dati do znanja da pripada drugom polu.

Etnička pripadnost

Pod etničkom pripadnošću podrazumjeva se nacionalno i etničko porijeklo neke osobe, boja kože i slično.

Religija ili neko drugo vjerovanje

Hinduizam, judaizam, hrišćanstvo i islam su primjeri religija. Druga vjerovanja su takva ubjeđenja koja proističu iz nekog vjerskog nazora ili su s njim povezana, na primjer: budizam, ateizam i agnosticizam. Ovdje, međutim, ne pripadaju politička niti filozofska ubjeđenja.

Invaliditet

Invaliditet je smanjenje fizičke, psihičke ili intelektualne funkcionalne sposobnosti.

Seksualna orijentacija

Zakon definira seksualnu orijentaciju kao homoseksualnu, heteroseksualnu i biseksualnu orijentaciju.

Starosna dob

Strosna dob je doživljeni životni vijek. Svi ljudi, bez obzira na svoju dob, zakonom su zaštićeni od diskriminacije.

3. U pitanju je neki od šest zakonom predviđenih vidova diskriminacije

(Händelsen ska handla om någon av de sex formerna av diskriminering som finns i lagen)

Zakonom je propisano šest vidova diskriminacije:

  • neposredna diskriminacija
  • posredna diskriminacija
  • ograničena dostupnost
  • maltretiranje
  • seksualno uznemiravanje
  • poticanje na diskriminaciju

Neposredna diskriminacija

(Direkt diskriminering)

Neposredna diskriminacija je dovođenje neke osobe u nepovoljniji položaj za razliku od neke druge osobe u sličnim situacijama, u odnosu na neki od osnova diskriminacije. Na primjer:

  • Poslodavac vidi da neki od kandidata za oglašeni posao ima ime koje zvuči strano pa ga ne pozove na razgovor.
  • Restoran ne dozvoljava pristup nekoj osobi zbog njenog invaliditeta, koji se manifestuje u govornim poteškoćama i ograničenom kretanju.
  • Banka uskraćuje zajam zbog poodmakle životne dobi klijenta.

Posredna diskriminacija

(Indirekt diskriminering)

Posredna diskriminacija podrazumijeva svaku situaciju u kojoj, naizgled neutralna odredba, ima učinak dovođenja neke osobe u nepovoljniji položaj za razliku od neke druge osobe, u odnosu na osnove diskriminacije. Tako na primjer:

  • Stambeno preduzeće postavlja uvjet stalne boravišne dozvole, što osobe druge etničke pripadnosti dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na etničke Šveđane.
  • Poslodavac neopravdano postavlja zahtjev posjedovanja vozačke dozvole, što osobe s smanjenim životnim funkcijama može dovesti u nepovoljniji položaj.
  • Poslodavac postavlja uvjet minimalne visine, što može dovesti žene u nepovoljniji položaj.

Ograničena dostupnost

(Bristande tillgänglighet)

Pod ograničenom dostupnošću podrazumijeva se situacija kada nosilac djelatnosti ne preduzima razložne mjere kako bi se osobama sa smanjenim životnim aktivnostima omogućio pristup toj djelatnosti.

Da li će se neka mjera smatrati razložnom ili ne, zavisiće, na primjer, i od toga da li konkretna djelatnost ima praktičnih i materijalnih mogućnosti za preduzimanje takve mjere. Zakon također ima u vidu da li se radi o kraćem kontaktu ili nekoj dužoj vezi, da li je, na primjer, u pitanju jednokratna posjeta nekoj prodavnici, ili se radi o zaposlenju ili dužem školovanju.

Navodimo primjere razložnih mjera:

  • osoblje nekog restorana će osobi s oštećenjem vida pročitati jelovnik
  • banka omogućava bankovne usluge, na primjer, kroz osobne posjete, elektronskom poštom ili telefonom
  • Bolnica pruža kako usmene tako i pismene informacije.

Kada se radi o dostupnosti za osobe sa invaliditetom, ima još nekoliko zakona koji se odnose na njihov položaj [na primjer, Zakon o zaštiti radne sredine (arbetsmiljölagen)]. Ukoliko neka organizacija ima ograničenu dostupnost prema nekom od ovih zakona, to se također može smatrati diskriminacijom i stoga prijaviti DO-u.

Koje će se mjere smatrati razložnim mjerama, cijeniće se od slučaja do slučaja.

 

Maltretiranje i seksualno uznemiravanje

(Trakasserier och sexuella trakasserier)

Maltretiranje je svako ponašanje koje vrijeđa nečije dostojanstvo u odnosu na jednu ili više od sedam osnova diskriminacije. Tu se mogu ubrojiti komentari, geste ili bojkot. Nastavnik koji izvrgava ruglu učenicu koja nosi maramu na glavi ili referent u birou za zapošljavanje (arbetsförmedligen) koji ismijava homoseksualnu osobu, neki su od mogućih primjera maltretiranja.

Seksualno uznemiravanje je svako ponašanje seksualne prirode bez pristanka osobe izložene takvom ponašanju. Pipkanje, neželjeni komplimenti, lascivni pozivi ili aluzije, primjeri su takvog ponašanja. Jedino je žrtva uznemiravanja mjerodavna da se izjasni šta smatra uvredljivim. Ponekad je očigledno da bi osoba koja maltretira morala znati da je njeno ponašanje uvredljivo. Važno je, međutim, da vi koji ste žrtve maltretiranja, onome ko vas maltretira, jasno date do znanja da s tim mora prestati.

Poticanje na diskriminaciju

(Instruktioner att diskriminera)

Poticanje na diskriminaciju podrazumijeva naređenje ili instrukciju nekoj osobi u podređenom položaju, na primjer zaposleniku, da diskriminira neku drugu osobu. To može biti slučaj kada vlasnik restorana upozori svoje osoblje da muškarac odjeven u žensku haljinu ne smije biti uslužen ili da šef upozori kadrovsku službu da ne smije zaposliti osobe određene starosne dobi.

Zabrana represalija

(Förbud mot represalier)
Podnosilac prijave diskriminacije uživa zakonsku zaštitu od kažnjavanja, to jest izloženosti represalijama. Tako imamo primjer da poslodavac podnosioca prijave može dodatno opteretiti poslom. Zabrana represalija vrijedi i u odnosu na sudionike neke istrage shodno Zakonu o zabrani diskriminacije. Ovo važi i onda kada se neko protivi ili se miri s maltretiranjem ili seksualnim uznemiravanjem.

4. Događaj se odigrava u nekoj od društvenih oblasti na koje se zakon odnosi

(Händelsen ska ha ägt rum inom något av de samhällsområden där lagen gäller)

Diskriminacija je zabranjena u sljedećim društvenim oblastima:

Posao

prema zaposlenicima, tražiocima posla, praktikantima ili tražiocima prakse ili osobama unajmljenim za neko radno mjesto.

Obrazovanje

prema djeci, učenicima, studentima ili osobama koje se natječu za određeni vid školovanja.

Politika tržišta rada i zavod za zapošljavanje (arbetsförmedling) bez javne funkcije

prema tražiocima posla ili osobama prijavljenim kod zavoda za zapošljavanje.

Osnivanje ili obavljanje privrednih djelatnosti

prema osobama koje osnivaju ili upravljaju preduzećem, u kontekstu traženja materijalne potpore.

Stručna kvalifikacija

prema osobama koje traže određenu kvalifikaciju, legitimaciju ili slično odobrenje radi obavljanja određenog zanimanja (na primjer, ljekar ili ovlašteni tumač).

Članstvo u nekim organizacijama

prema osobama koje se žele učlaniti ili sudjelovati u radu radničkih organizacija, organizacija poslodavaca ili strukovnih organizacija, ili osobama koje žele uživati u pogodnostima koje pruža neka od ovih organizacija.

Robe, usluge i stanovi

prema kupcima, gostima restorana ili tražiocima stana.

Javni skupovi ili javne zabave

na primjer, prema posjetiocima nekog koncerta, tržnice ili sajma.

Zdravstvena zaštita (hälso- och sjukvården)

prema osobama koje se žele liječiti, na primjer, u nekoj bolnici ili kod stomatologa.

Služba socijalne zaštite (socialtjänsten), služba za prevoz osoba sa invaliditetom(färdtjänst) i potpora za prilagođavanje stana (bostadsanpassningsbidrag)

prema osobama koje, na primjer, stupaju u kontakt sa službom socijalne zaštite.

Sistem socijalnog osiguranja, osiguranje za slučaj nezaposlenosti i potpora za školovanje (studiestöd)

na primjer, prema podnosiocima zahtjeva za naknadu za vrijeme roditeljskog dopusta (föräldrapenning) od Blagajne socijalnog osiguranja (Försäkringskassan) ili potporu za školovanje od Centralnog savjeta za novčanu potporu za školovanje (Centrala studiestödsnämnden-CSN).

Vojna obaveza i obaveza vršenja civilne službe

prema osobama koje prolaze regrutaciju, natječu se za vojnu školu ili je već pohađaju.

Odnos u kontaktu sa javnim sektorom

prema osobama koje se, na primjer, obraćaju nekom organu vlasti ili ustanovi radi informacija, uputa, savjeta ili neke druge pomoći.

Zakon o zabrani diskriminacije ne primjenjuje se u svim društvenim segmentima

(Diskrimineringslagen gäller inte överallt)

Zakon o zabrani diskriminacije ne uređuje odnose između privatnih osoba, na primjer, kako se susjedi ili srodnici odnose jedni prema drugima. Isto ni sadržaj reklama, TV-a, radija, društvenih medija ili novina, ne podliježu zabrani diskriminacije. Za ove oblasti postoje, međutim, drugi zakoni i pravila koji postavljaju granicu između dozvoljenog i nedozvoljenog.

Zabranjeno je dovođenje osoba na roditeljskom dopustu u nepovoljniji položaj

Missgynnande av föräldralediga är förbjudet)

Zaposlenik ili tražilac posla koji jeste, treba da bude ili je bio na roditeljskom dopustu, zaštićen je protiv nejednakog postupanja od strane poslodavca. Ovakva zaštita protiv nejednakog postupanja je aktuelna kada se neka osoba nalazi na roditeljskom dopustu ili je kod kuće radi njege bolesnog djeteta.
Uskraćivanje zaposlenja, premještaj na lošije poslove i radne zadatke ili manje povećanje plate, neki su od primjera nejednakog postupanja.